ZENA.DYETE: Žena koja ima sve, a hoće još!

ZENA.DYETE: Žena koja ima sve, a hoće još!

Za početak možete li nam reći nešto kratko o sebi i predstaviti brend zena.dyete za čitaoce koji nisu čuli za Vas?

 

Moje ime je Ivana Petrović, u širom kontekstu sam poznatija kao zena.dyete. Izrađujem nakit, pijem kave po kućama, plešem po cijele dane i uživam u životu punim plućima. Svoj umjetnički život sam započela davnih dana, a što se tiče nakita prije nekih 4-­5 godina sam napravila za sebe prvu ogrlicu i otada nadalje su ljudi bili oduševljeni. Počela sam raditi manje i veće serije za više ljudi i sada mi je to full time job. Jako je strašno, jako je zanimljivo, usamljeno, dosadno, predivno, miks svakakvih emocija i obožavam ga.

 

Je l’ Vam se desio neki ključan trenutak kada ste odlučili biti sam svoj majstor ili ste već imali viziju unaprijed?

 

Uglavnom se u mom životu ništa nije planiralo. Stvari su mi dolazile kada sam ja u glavi i tijelu sazrela za njih. Dosta sam dugo radila kreativne poslove za druge poslodavce i stvarala im profit i nekako sam u svemu tome i ja rasla. S vremenom sam odlučila da je vrijeme i da mogu sama sebe predstavljati u kreativnom smislu i stajati iza svog brenda i svoga imena. Sam početak je bio poprilično smiješan. Dugo sam godina kupovala ogrlice preko interneta i preprodavala ih i onda sam odlučila napravila ogrlicu za sebe i nisam je uopće mislila prodavati. Pola sata nakon što sam je napravila otišla sam na jazz koncert s prijateljicom i tamo su doslovno svi buljili u moji ogrlicu. Ljudi su me tapšali po ramenu i pitali me mogu li napraviti za njih ogrlice i krenuli mi prosljeđivati svoje brojeve. Prvi doticaj mojih proizvoda s publikom bio je hit! Istog tog trena kad sam vidjela koliko sam sretna i koliko su drugi oduševljeni time što sam ja napravila, nešto što je proizašlo iz mojih ruku, shvatila sam da ću cijelo ljeto raditi ogrlice i raditi na prvoj kolekciji.

 

FOTO: Magdalena Marković

 

Tko su najčešći klijenti i kako dolazite do nove klijentele?

 

Klijenti su mi zadnjih godina podjednako muškarci i žene što je zanimljivo jer nisam mislila da bi muškarci nosili moj nakit, ali ih sve više i više muškaraca nosi i to me jako veseli jer je moj nakit dosta unisex i nema neki definirani stil. Može se  nositi  na  obični  bijeli  t-­shirt  i  crnu  haljinu  i  opet  će  odlično  izgledati  jer  će totalno podići outfit. Preko interneta – Instagrama, Twittera, Etsyja, Facebooka, Pinteresta može me se uvijek kontaktirati za suradnju, a to mi je ujedno prilika da supportam nove mlade umjetnike koje rade nešto autentično i svoje i trebaju support kakav sam i ja dobila prije.

 

Zbog velikog uspjeha i u inozemstvu; New York Times objavio je članak o afrofuturizmu, u kojem je i umjetnik Jus B Hawk koji nosi ogrlicu zena.dyete – jeste li razmišljali o preseljenju van Hrvatske?

 

To je jako zanimljiva tema – uvijek mi svi kažu da ću otići u Ameriku i tamo živjeti. Tamo je život odličan kad si na odmoru, kada ne moraš raditi, kada si cijeli dan vani, šećeš se i lijepo je vrijeme. Svi umjetnici koje sam upoznala dok sam bila u Kaliforniji i New Yorku tu rade 3 posla, rade 20 sati na dan i na kraju mjeseca im ostane jako malo. Nekako uvijek idem tamo po inspiraciju i u Hrvatskoj mi je za sada dobro.

 

Uz stvaranje nakita volite plesati i sama ste za sebe rekli da ste veliki muzikofil. Je l’ glazba i ples nešto iz čega crpite svoju inspiraciju?

 

Da, definitivno pogotovo kada sam u studiju i cijelu noć radim ogrlice istovremeno slušam muziku ili gledam dokumentarce. Po novom slušam i audio knjige. Muzika je potpuno utkana u svaku ogrlicu i ne mogu drugačije zamisliti život. Ako možeš hodati možeš i plesati, ako možeš govoriti možeš i pjevati. Ako otvoriš neki kreativni kanal što se tiče umjetnosti, otvorit će ti se drugi kanali što se tiče plesa, kreative i povezanosti s drugima. Htjet ćeš pjevati i plesati i boljet će te briga što drugi misle.

 

FOTO: Barbara Jakovljević

 

Što poručujete mladima koji su na početku karijere?

 

Smatram da je najbitnije da osoba što god da radi u životu da zna zašto to radi. Imaj neki cilj – nemoj ići bezglavo u nešto samo zato što drugi to rade i zato što tako treba biti i zato što se to tako uvijek radilo. Čak i ako si nađeš posao, često društvo  kaže  da  artisti  ne  mogu  imati  9-5  job,  zašto  ne  bi  imali?  Nemoj  se stavljati u nikakvu kutiju, čak ni u onu koja kaže nema kutije. Ako hoćeš budi artist u kutiji, ali znaj zašto to radiš. To je najbitnije, a kako da znaš zašto to radiš? Moraš raditi na sebi, moraš meditirati nad svojim mislima, moraš se ispitivati, pitati se zašto si se sad rasplakao, a zašto si ljut ili zašto si indiferentan prema ovome, i onda po tome nešto i učiniti. Važna je komunikacija prema samome sebi, a to mi se sve češće dešava pošto sama sjedim i radim u studiju.

 

Poruka za kraj?

 

Nemojte slušati druge, obrazujte se što više možete i formalnim i neformalnim obrazovanjem. Upoznajte različite kulture, pričajte s bogatima, siromašnima, sa starima i mladima. Nemojte se okruživati samo s ljudima sličnima vama jer ćete onda imati isto mišljenje kao i svi. Pokušajte biti što ranjiviji prema bilo čemu jer je upravo ranjivost ta koja daje uspjeh i autentičnost, a to najviše ljudi shvati tek onda prođe određen broj iskustava. Mladi misle da je brendiranje nešto što je uniformirano, ali bitno je da si autentičan i ranjiv i svjestan onoga što jesi.

___________________________________________________________________________________________________________________________

Magdalena Marković

Studentica ekonomije, vječiti zaljubljenik u film, glumu, glazbu i fotografiju sa željom da se u tom području jednog  dana ostvari profesionalno. Trenutno pokušava opstati u vremenu pogrešnih ideala i preživljava kako god zna.