Saša Španović: Od volontiranja u azilu do pokretanja vlastite firme za čuvanje kućnih ljubimaca

Saša Španović: Od volontiranja u azilu do pokretanja vlastite firme za čuvanje kućnih ljubimaca

Ima tih nekih ljudi koji nas izuju iz cipela. Osvoje svojom dragosti, motiviraju svojom hrabrošću i oduševe svojom odvažnošću. Jedna od njih je Saša Španović, 27-godišnja apsolventica veterine, koja je prije dvije godine otvorila svoju firmu za čuvanje kućnih ljubimaca. Sigurna sam da će vas ovaj razgovor sa Sašom ohrabriti da krenete za svojim snovima, inspirirati da rastete i da svoj život iskoristite na najbolji mogući način – baš onaj način koji pristaje vama. Jer što je posao, ako ga radimo kako bismo drugima ostvarili njihove snove?

 

FOTO: Magdalena Marković

 

Saša, doživljavam te kao jednostavnu i skromnu djevojku, a istovremeno punu vedrine i ambicija. Reci nam nešto o sebi; što te u životu raduje, što te veseli i što ti iznova i iznova mami osmijeh i želju za životom?

Odgovor na sve definitivno su životinje! Od malih nogu imala sam kućne ljubimce poput ribica, zamoraca, papiga… Majka mi je dopustila da imam vlastitog psa tek kad sam dokazala da sam odgovorna i mogu sama voditi brigu o psu, no prije toga sam dobar dio osnovne škole provela volontirajući nekoliko puta tjedno i vikendima u azilu. Nakon što sam i samu sebe uvjerila da ja to mogu, nabavila sam svog prvog psa –  danas 12-godišnjeg mopsa Rona.

Oduvijek sam bila povučena i sramežljiva, ali uz pomoć Rona uspjela sam se osloboditi i sklopiti mnoga prijateljstva (između ostalog i s tobomJ). Proputovala sam Hrvatsku upoznavši druge vlasnike mopseva i tako stvorila krug prijatelja s kojima dijelim ljubav prema životinjama, ali nerijetko i druge zajedničke interese. To me zaista veseli i raduje u životu! Mislim da je sada očiti razlog zašto sam odlučila upisati Veterinarski fakultet, koji uskoro završavam.

Dakako, da ne bi sve ostalo na mom dragom Ronu, moram spomenuti da sam prije nekoliko mjeseci udomila psa pomeranca, 2-godišnjeg Winnia. Također, volim i egzotičneživotinjame, pa sam tako imala zmije, gekone, tarantule, a neke od tih ljubimaca imam i danas.

 

FOTO: Magdalena Marković

 

Prije dvije godine odlučila si pokrenuti svoju firmu za čuvanje i šetanje kućnih ljubimaca. Je li to bio neki tvoj san iz djetinjstva ili se ideja razvila tokom studija veterine? Jesi li imala podršku obitelji i prijatelja i koga si tražila savjete?

Ideja je došla tokom studija veterine, iako oduvijek volim životinje. Ponekad sam znala prošetati pse svojih susjeda i prijatelja i tada sam dobila ideju da to mogu unovčiti. Ideja mi je jednostavno pala napamet, a tada sam shvatila da takva firma zapravo još ni ne postoji u Hrvatskoj.

Dugo sam šutjela o tome te na ideji radila samostalno, a onda tražila savjete stručnih osoba koji mi mogu pomoći pri pokretanju firme. Kada sam polako razvila ideju i počela s pokretanjem firme, nerijetko sam od bližnjih slušala „prvo završi fax, pa ćeš onda“. Uvijek ima onih koji te ne podupiru, ali tada vidiš tko ti je pravi prijatelj. To me nije dalo smesti, znala sam što želim i odučila sam probati.

“Ponekad sam znala prošetati pse svojih susjeda i prijatelja i tada sam dobila ideju da to mogu unovčiti.”

 

Reci nam ukratko nešto više o svojoj firmi. Koje su osnovne djelatnosti, koliko brojiš zaposlenih i kakvo je uopće radno vrijeme u firmi ovakve vrste?

Firma postoji pod nazivom Pets Only j.d.o.o. Osnovne djelatnosti su čuvanje, šetanje te obilazak i hranjenje kućnih ljubimaca. Trenutno imam 5 stalno zaposlenihi 30-ak studenata (uglavnom studenti veterine). Radno vrijeme za šetnje je najčešće u jutarnjim i popodnevnim terminima, kada su vlasnici na poslu. Također, radi se vikendima, praznicima i blagdanima, kada vlasnici ljubimce ostavljaju u vrtiću na čuvanju. Za takve se prigode rezervacije vrše već mjesecima unaprijed.

 

Danas je sve popularnije digitalno oglašavanje. Otvorila si profil firme na Facebook-u, Twitter-u i Instragram-u te na njima redovno objavljuješ obavijesti i fotografije kućnih ljubimaca koji su kod tebe na čuvanju. Olakšava li ti to cjelokupnu komunikaciju s klijentima?

Komunikacija s klijentima prvenstveno ide preko službene stranice firme na Facebooku, a tek onda i preko Twittera i Instagrama. Osobno, Twitter mi je najdraža društvena mreža i pomoću njega sam se dosta progurala na tržište na samim počecima. Međutim, najviše korisnika u Hrvatskoj služi se Facebook-om, tako da mi ta društvena mreža svakako olakšava komunikaciju s klijentima; i za njih i za mene korisno je što se u svakom trenutku možemo čuti vezano za njihove ljubimce. Ipak, smatram da je najbolja i najpouzdanija komunikacija ona licem u lice, dok komunikacija preko društvenih mreža služi kako bi upotpunili komunikaciju koja u svakom trenutku nije moguća uživo.

 

Budući da si vlasnica firme te apsolventica na fakultetu veterine, opiši nam kako obično izgleda tvoj radni dan.

Budim se rano, uglavnom prije 7 sati. Klijenti mi često dovode pse prije no što odlaze na posao. Neki psi nerijetko i spavaju kod mene, pa se budim dovoljno rano kako bi ih stigla nahraniti, dati im određenu terapiju ako je primaju te ih naravno prošetati. Nakon toga obilazim kućne ljubimce koje je potrebno nahraniti i/ili prošetati kada vlasnici nisu kod kuće, a to je najčešće između 11 i 14 sati. U stalnim sam dogovorima s novim klijentima, kao i sa svojim zaposlenicima. Važno je da budem stalno dostupna, no ukoliko nema hitnih slučajeva, volim napomenuti da me se navečer ne ometa. Tada volim uzeti malo vremena za sebe i posvetiti se prijateljima (iako su i tada najčešće sa mnom psi). Trenutno završavam diplomski rad, pa puno slobodnog vremena odlazi i na to.

 

Čuvaš kućne ljubimce, no cijeli se posao odvija kroz komunikaciju s ljudima, kako smo gore spomenuli. Kakva su tvoja pozitivna iskustva s ljudima, a što si naučila iz onih negativnih, ukoliko ih ima?

Imam više pozitivnih iskustava, nego negativnih. Klijenti su uglavnom ljubazni, srdačni i zahvalni. Također, pozitivna su i iskustva sa zaposlenicima, jer zapošljavam one koji znaju, ali i žele raditi. Ipak, uvijek se nađe negativnih primjera, a iz njih se uči. Klijenti me ponekad kontaktiraju u gluho doba noći ili otkažu šetnju u zadnji čas. Toleriram kada je riječ o hitnom slučaju, no ne dopuštam da se istoj osobi ponovi više puta. Mislim da je to fer i prema mojim zaposlenicima. No i među njima ima onih koji neozbiljno shvaćaju posao te otkazuju u zadnji tren, zato napominjem – zapošljavam one koji prije svega, uistinu žele raditi.

 

Iako vjerujem da je vrijeme provedeno sa životinjama svojevrsna terapija, vjerujem da je i to posao koji zahtjeva odmor i opuštanje. Na koje načine se opuštaš, imaš li neki hobi?

Sad si me podsjetila da u ove dvije godine nisam imala ni jedan jedini slobodan dan (smijeh)! Radim non-stop i zaista uživam u svom poslu, no nadam se da ću u budućnosti uz posao moći odvajati više vremena za sebe i za neke hobije kojima sam se ranije bavila. Naime, završila sam glazbenu školu i uvijek sam se opuštala svirajući klavir i gitaru.

 

“Radim non-stop i zaista uživam u svom poslu”.

 

Svatko ima dana kada mu je teško. Poželiš li tada odustati i što te u tim trenucima gura naprijed?

Naravno da ima, no nikad nisam poželjela odustati. Najviše me iscrpi to što nemam slobodnih dana. No pomogne mi kada se dobro naspavam, a ujutro dobro isplaniram dan. Važna mi je dobra organizacija, i poslovno i privatno.

 

Smatraš li onda svoje poslovno putovanje uspješnim? Smatraš li sebe uspješnom osobom?

Smatram, dokaz je stalni rastklijenata. I sebe smatram uspješnom, jer sam se puno odricala kako bih postigla ovo što sada imam. No to ne znači da ću se prestati odricati i truditi, baš naprotiv, uspjeh se postiže neprestanim radom i trudom.

 

“Uspjeh se postiže neprestanim radom i trudom”.

 

Je li pokretanje vlastite firme za tebe bio velik zalogaj ili su već u planu nove ideje?

U to vrijeme je bio, no odvažila sam se na to i danas mi je drago zbog toga. Trenutno mi je najvažnije završiti fakultet, diplomirati. A ideja, njih uvijek imam i želim se širiti u segmentima svoje struke. Vjerujem da ću uz dobar tim ljudi to i uspjeti.

 

Otkrij nam za kraj još nešto o sebi; koja te pjesma izvuče na plesni podij, koji film možeš gledati iznova i koja ti je najdraža knjiga? Podijeli s nama nešto što te inspirira.

Nekad sam trenirala hip hop i volim takav tip glazbe, no rijetko ćete me vidjeti na plesnom podiju! Nemam najdraži film ni knjigu, jer zapravo nikad nisam puno vremena prevodila ni čitajući ni gledajući fimove, naime, to sam zamijenila notama i klavirom. Inspirira me skladba „Bumbarov let“, oduvijek je u meni budila želju za trudom i strašću. Sad si me podsjetila što ću učiniti prvom prilikom – sjesti pred klavir i odsvirati „Bumbarov let“. 🙂

 

“Inspirira me skladba „Bumbarov let„.”

 

FOTO: Magdalena Marković

 

Draga Saša, hvala ti na ugodnom i inspirativnom druženju. U društvu tebe i psa zaista je pozitivno i opuštajuće. Želim ti sreću na daljnjem poslovnom putovanju, te dakako u privatnom životu.

 

__________________________________________________________________________________________________________________________

Valentina Namesnik

     

Magistra bibliotekarstva po struci te strastveni zaljubljenik u pisanje i kuhanje. Trenutno je zaposlena u osnovnoškolskoj knjižnici, svoje tekstove objavljuje na Facebook stranici te vodi kulinarski blog Moja sretna hrana. Voli šetati prirodom, raditi s djecom i mladima te je zahvalna na vremenu provedenom s obitelji i prijateljima.