Ako već možete birati, birajte samopouzdanje

Ako već možete birati, birajte samopouzdanje

Intervju: Igor Čerenšek, psiholog i mentalni trener

Igor Čerenšek je psiholog i mentalni trener te Olimpijac iz Atene 2004. godine. Višestruki je državni rekorder u plivanju. Nakon studija kineziologije i završenog studija psihologije, pokreće Mentalni trening – jedinstvenu tehnologiju treninga, pristupa i alata s ciljem razvoja mentalnih sposobosti kod onih koji žele ostvariti svoj puni potencijal. Radi s brojnim sportašima, trenerima ali i svima koji teže promjeni svog životnog stila te osobnom rastu i razvoju.


2004. godine sudjelovali ste kao plivač na Olimpijskim igrama u Ateni. Možete li ukratko našim čitateljiima ispričati kakav je to osjećaj bio?

Sudjelovanje na OI za mene je bio ostvarenje mog (tada) životnog sna…malo je reći da sam bio sretan i uzbuđen. Doista sam svaki trenutak pokušavao živjeti, upamtiti, osjetiti i sačuvati ta sjećanja za cijeli život. Trebalo mi je dosta vremena nakon OI da postanem doista svjestan da se taj moj san ostvario.

Kako je krenula ideja vezana uz Mentalni trening?

Mentalni trening se kao koncept počeo razvijati za vrijeme mog studija u SAD-u kada sam vjerovao da koristeći prave alate mogu pomagati ljudima da žive kvalitetniji život i ostvaruju sebe u potpunosti u profesionalnom i privatnom pogledu. Kasnije sam odlučio MT prilagoditi potrebama sportaša jer su oni prvi prepoznali vrijednost takvog koncepta rada. Tek zadnjih par godina se vraćam na prvotnu ideju, a to je da MT bude dostupan svima a ne samo sportašima.

Nakon studiranja kineziologije, studirali ste i psihologiju u Minessoti. Koliko Vam je znanje iz psihologije pomoglo u stvaranju ideje vezane uz Mentalni trening, ali i u svakodnevnom radu?

Pomogli su mi predmeti kao što su stress management, praksa iz savjetodavnog rada, well being i terapijski pravci. Iako mi je zapravo najviše pomoglo moje sportsko iskustvo ali i neiskustvo koje me potaklo da na neki način složim koncept za ljude koji žele bit bolji, ali da koncept ne bude neka filozofija nego jednostavan i primjenjiv sustav rada. Studij kineziologije mi je također pomogao jer sam naučio važnost procesa, planiranja i programiranja koje sam uvrstio u koncept MT-a.

“Inspiriraju me ljudi koje srećem u gradu, “obični” ljudi koji svakodnevno ustaju i rade i žive život najbolje što mogu.”

Mentalni trening je danas prepoznatljiv kako među sportašima, tako i među trenerima, ali i svima željnim uspjeha. Koji su daljnji planovi za Mentalni trening? Tko se sve može prijaviti na neke od programa Mentalnog treninga?

Danas MT mogu koristiti svi! Dizajnirali smo programe koji su prilagođeni svima u općoj populaciji, s mogućnošću individualnog i grupnog rada, kratkoročno i dugoročno. U skoroj budućnosti kreće i naš MT Masterclass program u kojem polaznici godinu dana intezivno uče ali istovremeno i rade na sebi i ostvarenju osobnog napretka. Smatram kako će se MT u narednim godinama posvetiti radu s djecom i adolescentima jer vjerujem da upravo u mlade treba najviše ulagati.

Često radite s mladim sportašima koji su tek u procesu svojeg građenja. Kako s njima prolazite njihov strah od neuspjeha?

Njihov je strah često rezultat krivo usmjerene motivacije i fokusa. Umjesto usmjeravanje na konačni ishod učim ih kako se usmjeriti na trenutak i stvari koje imaju pod kontrolom. Na neki način podučavam ih kako postići mir u vrijeme velike oluje. Nije jednostavno jer je moja zadaća pomoći im da promjene svoj “pogled” na sport što uključuje upravljanje svojim mislima, osijećajima, ponašanjem i fiziologijom. Za to je često potrebno podučiti sportaše brojnim alatima, ali na kraju procesa gotovo svi postižu značajan pomak.

“Smatram kako će se MT u narednim godinama posvetiti radu s djecom i adolescentima jer vjerujem da upravo u mlade treba najviše ulagati.”

U svojem ste životu surađivali s brojnim poznatim sportašima. Možete li istaknuti neke od suradnji koje su Vam posebno ostale u sjećanju?

Teško mi je istaknuti neke sportaše u odnosu na druge, jer za mene je doista svaki s kojim sam radio poseban. Tako i učim svoje kolege, trudimo se pristupati svima iz pozicije potpunog interesa i neznanja, jer nam to pomaže učiti o svakom sportašu kao osobi. Svaki je drugačiji i zanimljiv na svoj način. Njihove priče su posebne bez obzira na rezultate, a većina mojih sportaša je inspirirala mene.

Nekad radite individualno a nekad sa cijelim timom. Koja je razlika u stvaranju i održavanju motivacije kod pojedinca i kod tima?

Motivacija je proces kojim nije jednostavno upravljati, ali ako znaju kako, sportaši uz našu pomoć to često dobro odrade. Motivacija zapravo ne nestaje, samo nam je ponekad nedokučiva. Na sebe u tom procesu gledam kao učitalja kojem je zadatak ponoviti gradivo s učenikom. Timska motivacija zapravo je odraz motivacije pojedinca, pa je moj zadatak zapravo svakog pojedinca potaknuti zasebno, na njemu svojstven način. I to nije lagano, jer je preduvijet pozanvanje pojedinca barem donekle. Ako pričamo o zadržavanju motivacije na timskom nivou, tada govorimo o uspostavljanju zajedničkog sustava vrijednosti, identificiranje s njima i podsjećanje na njih kada je to potrebno. Na individualnom nivou to je nešto lakše jer su osobne sportske i životne vrijednosti svakome bliže i lako dokučive.

“Svatko ima zanimljivu inspirativnu priču vrijednu divljenja.”

Koliko je važna mentalna priprema sportaša u odnosu na kondicijsku, teničku i taktičku pripremu?

Vjerujem da je podjednako važna. Kondicijska, tenička i taktička priprema za mene predstavljaju bazu mogućnosti, u većoj mjeri dobar hardver. Mentalna priprema je pronalazak pravog softvera i umrežavanje s hardverom. I konstantni update.

Možete li nam reći nešto više o tehnici vizualizacije? Mogu li je koristiti i “obični” ljudi a ne samo sportaši?

Nedavno smo malo promijenili terminologiju i odlučili koristiti termin mentalna simulaicja, umjesto vizualizacija. Kao što i sama riječ kaže, sportaši mentalno stimuliraju (vrlo jasno zamišljaju koristeći sva osjetila) situacije koje su im važne, situacije koje trebaju uvježbavati. Koristeći mentalnu simulaciju, sportaši postepeno uvježbavaju aktivnosti sa sportskih terena bez stvarne fizičke aktivnosti. Zapravo radi se o doista nevjerojatnom alatu koji sportašim pomaže svakodnevno i sportaši ga rado koriste. “Obični” ljudi bi svakako mogli koristiti MS, kada se pripremaju za važan sastanak, govor, predavanje, ispit ili bilo što što smatraju vrijednim ulaganja. Brojni naši nesportaši to rade svakodnevno. Uključujući i mene.

“Umjesto usmjeravanja na konačni ishod učim ih kako se usmjeriti na trenutak i stvari koje imaju pod kontrolom.”

Što je za vas uspjeh?

Uspjeh je za mene stanje uma u kojemu si najviše što možeš biti, trenutak kada si dao sve što si mogao dati. Dešava se povremeno kroz život, češće ukoliko puno ulažemo u sebe. Ne postoji najveći uspjeh jer imamo priliku biti uspješni onoliko dugo koliko živimo. Ali ima jako puno velikih i malih uspjeha. Mali uspjeh je za mene kao osmijeh, a veliki kao sreća. Težimo velikim uspjesima, ali se putem ne smijemo zaboraviti smijati.

Kao mentalni trener često Vam je zadatak motivirati i inspirirati druge. Tko vas osobno motivira i inspirira?

Doista se motiviram sam, nitko drugi nema tu moć. Ali što se inspiracije tiče, zanimljivo je koliko me ljudi inspirira. Svakodnevno me kolege i kolegice inspiriraju kada naprave nešto neočekivano ili imaju ideju koju sam nisam imao ranije. Strašno me inspiriraju djeca koja se ne boje sanjati velike snove. Inspirira me moja obitelj. Inspiriraju me ljudi koje srećem u gradu, “obični” ljudi koji svakodnevno ustaju i rade i žive život najbolje što mogu. Inspirira me i moj grad Zagreb, ali posebno NYC u koji idem svake godine po svoju dozu inspiracije. Tamo ljudi vjeruju da se sve može.

“Mali uspjeh je za mene kao osmijeh, a veliki kao sreća.”

Vaš dojam/osvrt na Inspire Me konferenciju?

Drago mi je da postoji i drago mi je da se ljudi uključuju i shvaćaju da je naša odgovornost i mogućnost ostaviti trag. Svatko ima zanimljivu inspirativnu priču vrijednu divljenja.

Koji je Vaš životni moto?

Nikad ne odrasti i nikad ne prestani rasti.

Što biste poručili našim čitateljima?

Strah i samopouzdanje su iracionalni. Produkt su naše vjere ili manjka vjere u budućnost, a vjera je stvar izbora. Ako već možete birati, birajte samopouzdanje.

UREDILA: Nikolina Levak; FOTO: Igor Čerenšek


Nikolina Levak

Nikolina je apsolventica psihologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci, a najviše je zanimaju
organizacijska psihologija i područje ljudskih potencijala.

U slobodno vrijeme volontira u brojnim udrugama, uređuje društvene mreže te svira flautu i klavir.
Svoje organizacijske i komunikacijske vještine dodatno usavršava sudjelovanjem u organizaciji brojnih projekata i konferencija.
Marljiva je, kreativna, odgovorna i druželjubiva.

„Work hard in silence, let your success make the noise.“
citat je koji inspirira našu Nikolinu.